Ranko Ostojić

Što mi je činiti?

Mladim obiteljima tisuću stanova
Riva – kakvu većina želi. I Fontana
Karepovac – umjesto deponija novi Split
Škver mora opstati
Umjesto prometnog kaosa – ceste, parkirališta i parkovi velikog Grada
Svakom splitskom djetetu mjesto u vrtiću i jaslicama. Sigurne škole bez treće smjene
Splićankama i Splićanima treće životne dobi i osobama s posebnim potrebama – dostojan život i centri za skrb
Splitu – ljetna pozornica, dovršen Dom mladih i koncertna dvorana u Hrvatskom domu u Tončićevoj
Splitskom Sveučilištu – puna potpora Grada
Splitsko more, luka i gradske plaže na upravljanje Splitu
Uspjeh splitskih tvrtki – uspjeh Splita
Split – turistička prijestolnica Mediterana, europski grad kulture i svjetski grad sporta
(PDF) Program

slobodno vrijeme:
Nemam slobodnog vremena, jer svaki trenutak kvalitetno koristim, ponajprije sa svojom obitelji. Nastojim sa suprugom i djecom sudjelovati u zajedničkim aktivnostima. Nerijetko odlazimo na izlete u prirodu s izviđačima. Na Marjanu smo bilo u šetnji, bilo u vožnji biciklom. Supruzi se nastojim pridružiti u teatru kada su premijere. Noć muzeja ne propuštamo... volim putovanja... Nažalost, rijetko sam u prigodi otići s prijateljima u konobu gdje je uvijek prava atmosfera.

najdraži književni naslov:
Kao najdražu knjigu ističem «Na zapadu ništa novo» od Remarque, iako mi to pitanje nije drago. Ne stoga što ne volim čitati, već zato što mi je čitanje jedna od dražih aktivnosti, pa je književnih favorita mnogo. Ljubav prema pisanoj riječi probudila je u meni majka još u djetinjstvu kada je kući donijela ediciju «500 godina hrvatske književnosti». Za tim knjigama kupljenima na kredit i danas rado posegnem. Upravo u toj ediciji otkrio sam Miroslava Krležu u čijoj sam izreci pronašao svoj životni moto – ako i jesi sam, ne znači da nisi u pravu. Rado pročitam i knjige koje se bave Drugim svjetskim ratom. Isto tako imam i favorite među suvremenim piscima, primjerice Tomić i Pavičić. Ono što želim je uprizorenje njihovih djela na splitskim kazališnim daskama. Trebamo potaknuti i podržati ljude koji to mogu i znaju učiniti. Zagreb ima svog «Kerempuha», zašto ne bi imao i Split – kazalište u kojem na premijeru dolazite ležerno odjeveni i uživate u svojim omiljenim tekstovima.

najdraži film:
Forrest gump, Ničija zemlja, Ta divna splitska noć, Maratonci trče počasni krug...mogu nabrajati satima, jer i kod tog pitanja favorita je mnogo. Ne smijem zaboraviti Spielberga i Tarantina čiji me autorski uradci uvijek prikuju kako uz veliko platno, tako i uz televizijski ekran. Žao mi je što u Splitu nemamo često prigodu upoznati se s teže dostupnim nacionalnim kinematografijama kao što su iranska ili turska. Neki su mišljenja kako Split u tom pogledu zaostaje za Zagrebom, a ja ću ići korak dalje i reći da zaostaje za samim sobom iz nekih boljih vremena. To treba promijeniti i Splitu za početak vratiti sadržaje koje je nekoć imao, a potom ih nadopuniti.

omiljena glazba:
Vangelis, Daleka obala. Uvijek napomenem – ne nužno tim redoslijedom. I dalje volim Azru, Film, Haustor, a od "bivših domaćih" Idole. Od stranih izvođača, u kasnijim satima volim poslušati Leonarda Cohena. I po pitanju glazbenih sadržaja Split je otišao korak unatrag. Naime, u Splitu više nemamo mjesto za ljubitelje plesne glazbe. Mnogi se i danas s nostalgijom prisjećaju starih plesnjaka, a iz mlađe generacije javljaju se oni koji bi htjeli takva mjesta okupljanja, druženja i upoznavanja. Ne smijemo se zadovoljiti situacijom u kojoj čekamo godišnjice matura ili obljetnice sportskih klubova da bismo izašli na plesni podij. Dakle, uz dobru glazbu koja se stvara i izvodi u Splitu, našem gradu uz koncertne dvorane i disco-clubove želim i plesnjake. Split zaslužuje jazz-club i cabaret.

zanimanje za sport:
Nikada nisam mogao ostati na razini zanimanja za sport, već sam se aktivno uključivao u one sportske aktivnosti koje su me privlačile. Kao prvo – nogomet. U mojoj je generaciji bilo nezamislivo da se netko rodi u Splitu, a nije zainteresiran za udaranje baluna. Tako je bilo i sa mnom. Imao sam tu čast da kao osnovnoškolac treniram u Hajdukovoj školi na pijesku iza Starog placa. Bilo je oguljenih koljena, a sjećanja na njih nisu me spriječila da zaigram i mali balun za ekipu Grada Splita. Bili smo prvi u Veteranskoj ligi. Od sportova kojima sam se aktivno bavio tu je i vaterpolo. Kao golman igrao sam od 1974. do 1982. za Vaterpolo klub Jadran. Ekipa je bila izvanredna – Budimir, Trogrlić, Rossi, Vitezica, Dvornik, braća Tukići... Nisam zaobišao ni Rukometni klub Split. Rukometom sam se amaterski nastavio baviti i u Hovinu, u Norveškoj tijekom jednogodišnjeg školovanja u toj zemlji. Netko bi pomislio da sam se tamo zarazio skijanjem, ali to se dogodilo mnogo ranije - 1973. godine. Te sam godine naučio skijati i s Blaženkom Granićem i još nekolicinom entuzijasta sudjelovao u osnivanju Skijaškog kluba Split.

najbolji gradonačelnici Splita svih vremena:
Iako je mnogo onih koji su zadužili Split, smatram kako su najistaknutiji Bajamonti, Tartaglia, Miličić i Skataretiko. Izdvajam ih jer je svaki od njih «napravio korak od sedam milja».

Antun Bajamonti je pretvorio Split iz zaostalog provincijskog gradića u malen, ali europski grad. Uljenu je rasvjetu zamijenio plinskom, utemeljio je Društvo za monumentalne građevine, započeo uređenje splitske luke, obnovio gradske pločnike, širio i gradio nove ulice, prvi obnovio Dioklecijanov vodovod, izgradio prvo velegradsko kazalište i crkve sv. Petra i sv. Frane. On je postavio prvu fontanu na splitskoj Rivi.

Ivo Tartaglia je zaslužan za izgradnju Ličke pruge 1925. godine, kojom je Split povezan s unutrašnjošću Hrvatske. Obnovio je Rivu i zasadio je palmama, bez kojih je ona danas nezamisliva. Proširio je i modernizirao luku, a na Marjanu otvorio zoološki vrt i izgradio meteorološku postaju, zatim i Oceanografski institut i Zavod za javno zdravstvo.

Jakša Miličić, za čijeg je gradonačelnikovanja Split doživio demografski “boom”, zaslužan je za neke od današnjih poznatih splitskih vizura. Pokrenuo je izgradnju Splita 3, i brojnih sportskih objekata Mediteranskih igara 1979. godine. Značajno je pridonio osnivanju Građevinskog fakulteta u Splitu, udario temelje projektu Eko-Kaštelanski zaljev i u sedamdesetima poticao izgradnju autoceste Split-Zagreb.

Ante Skataretiko je kao predsjednik izvršnog odbora 8. Mediteranskih igara dao neprocjenjiv doprinos da se u Splitu organiziraju i održe Igre, te pridonio izgradnji objekata kao što je Gradski stadion, kompleks bazena, Sportski centar «Koteks», Marjanski tunel i sl.